Sretoh juce prijatelja
"Staro ti je lice rekoh"
"Vremena su teska", rece
"Novi dan novu boru sece"

"Vremena vise nisu ista
Ni ljudi od juce vise nisu tu
Nova lica sad su medju nama
Prodaju nam maglu, svoju pamet svu"

"Nocu buka razjeda mi san
Retki su trenuci srece
Lagodna opsena pravog zivota
Mene spasiti nece"

Zato rekoh prijatelju:
"Nekad je bolje da malo znas"
Pozdravih ga pa on ode
I tu stade razgovor nas

Cudni su nekad putevi ljudski
Donose poraz il' spas
A ja u glavi jos britko cujem
Svoga prijatelja glas

Koji mi kaze:

"Uporno pokusavam da nadjem smisao
U postupcima svojim
Sve redje bistrim cistu misao
Toga se najvise bojim"